Hrvati pišu: Ozbiljna kriza trese Crnu Goru

Aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori analizirao je i hrvatski „Jutarnji list“.

Kažu da je crnogorski predsjednik Milo Đukanović opet uspio protiv sebe ujediniti većinu crnogorskih stranka zastupljenih u Skupštini. Podsjećaju da je prvi put od davne 1989. godine kad je kao predsjednik omladine ušao u vlast, njegova politička opcija poražena na izborima u avgustu 2020. godine. Ipak, kako su kazali to je formalno jer je, navode, Demokratska partija socijalista (DPS) ostala najjača stranka ali bez koalicionog potencijala.

Prema pisanju „Jutarnjeg lista“ DPS je postala opozicija, stvorena je vlada stručnjaka pod vođstvom Zdravka Krivokapića koja je ubrzo izgubila većinu zbog Rezolucije kojom je osuđen genocid u Srebrenici, što je otuđilo prosrpske i proruske stranke.

Početkom ove godine Dritan Abazović formira manjinsku vladu uz podršku DPS-a, koju Đukanović povlači nakon što je potpisan Temeljni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i Crne Gore.

Kako piše „Jutarnji list“, slijedi razdoblje neizvjesnosti jer nije bilo jasno hoće li uspjeti da formiraju novu vladu unutar postojećeg saziva Skupštine ili treba ići na prijevremene izbore. Pred sam istek roka za imenovanje novog mandatara postignut je dogovor da to mjesto preuzme Miodrag Lekić, najstariji poslanik, bivši ministar vanjskih poslova i ambasador bivše SR Jugoslavije u Italiji u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića.

Naglašavaju da je Đukanović to odbio jer mu nije predočen 41 potpis podrške (Skupština ima 81 poslanika), ali potpisi su stigli pred sam kraj zakonskog roka, te je Đukanović je, uprkos tome, izjavio da smatra najboljim rješenjem skraćenje mandata Skupštine i što skorije održavanje vanrednih izbora.

Odgovor na ponašanje predsjednika Crne Gore je predlog za pokretanje postupka koji bi mogao voditi do njegovog razrješenja. Da bi Skupština bila raspuštena, potrebna je podrška 41 poslanika.

Kako navodi „Jutarnji list“, prepreka njegovom predlog prijevremenih izbora stanje je u Ustavnom sudu: u punom sastavu ima sedam mjesta, a sada su popunjena samo tri. Zbog toga sud ne može rješavati sporove izbornog prava, presudne za izborni proces.

Dakle, kako ističu, izbori sprovedeni u takvim okolnostima mogli bi se smatrati neregularnim. Đukanović je pozvao Skupštinu da u najkraćem roku izabere sudije, kako bi bila riješena institucionalna kriza u pravosudnom sistemu.

„Ako se to i dogodi, i dalje je aktuelna politička kriza u kojoj se zemlja našla. Bez sudija nije moguće sprovesti ni rušenje Đukanovića“, piše „Jutarnji list“.

Uljarević: Politička nestabilost dugo prisutna

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje, za Radio Slobodna Evropa je na pitanje očekuje li političku nestabilnost odgovorila da je nestabilnost prisutna dugo i da poprima zabrinjavajuće razmjere. Uljarević je apostrofirala i da je svim političkim akterima jasno da su izbori rješenje. 

„Tako dakle, i u odluci da se krene u obračun s Đukanovićem, za kojeg sam prije izbora 2020. godine napisao da je strukturni problem Crne Gore i to se pokazalo tačnim. Ne shvata da je njegovo vrijeme prošlo i da se mora povući – što mu je teško jer time dovodi u pitanje mrežu, koju je na svim nivoima sistema izgradio tokom 30 godina, da ne pominjem poslovne interese njegove porodice (brat Aco je vlasnik Prve banke). Nije mu pomogao ni nedavni odgovor na pitanje da li predsjednik, poreski obveznik, treba da investira u poreskom raju. Đukanović je rekao ‘Da da. Zašto mislite da je nemoralno da to obavim gdje su porezi niži’. Đukanović i njegov sin Blažo razotkriveni su kao ulagači u poreske rajeve u Pandora papirima“, navodi se u tekstu čiji je autor Željko Trkanjec.

Kako se navodi, Đukanovićev napad na Ugovor sa SPC može se posmatrati u još jednom svjetlu, Crna Gora ima potpisane ugovore s većinom religijskih institucija. SPC je najveća među njima. 

„Djeluje, kao i svaka SPC, u skladu s dogmom zaštite srpskih nacionalističkih interesa što je nedavnom izjavom o mogućnosti promjene granica potvrdio patrijarh Porfirije. Ali, većina stanovništva Crne Gore religijski je vezana uz SPC. Sukob Đukanovića i pokojnog mitropolita Amfilohija oko pitanja mogućeg oduzimanja nekretnina SPC bio je podsticaj koji je doveo do pada DPS s vlasti. Pri čemu treba uzeti u obzir i teze nekih upućenih izvora da je svemu prethodio sukob Đukanovića i Amfilohija oko korišćenja jednog dijela crnogorske obale koji mu Amfilohije nije htio predati. Na protestima, litijama, koje je tokom sukoba pokrenula SPC, učestvovao je i znatan dio birača DPS-a“, navodi se u tekstu.

Kako se navodi, zahtjevom da se Skupštiti skrati mandat, umjesto da prihvati mandatara koji će potrajati možda malo duže od Abazovića, Đukanović se izložio udaru sa svih strana.

„Što bi mogao biti njegov plan jer, ako procedura razrješenja zaživi, nema dileme da će organizovati izlazak na ulicu za zaštitu svog lika i djela (strategija “što gore, to bolje”) čime bi se našao u sukobu s pravnim sistemom.  Što bi moglo imati ozbiljne posljedice jer Đukanović može mnogo izgubiti i biće spreman žrtvovati stabilnost Crne Gore za očuvanje svog lika i djela. Inscenirana kriza pri rukopoloženju novog mitropolita Joanikija biće dječja igra u odnosu na moguću krizu i sukobe ako se politička borba prelije na ulice. To otvara prostor prosrpskim i proruskim snagama da pokrenu kovitlac koji bi zaprijetio susjedima u trenutku kad je stanje na Kosovu više nego osjetljivo“, piše u tekstu, i dodaje se da je to suštinski cilj planera u Moskvi.

„Naročito jer bi SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo morali reagovati pri čemu nije isključeno da bi tražile da Đukanović odstupi što bi njega odvelo u stanje iracionalnosti“ piše u članku novinara Željka Trkanjevca. 

Izvori: Jutarnji list/Portal RTCG

Pridruži se Telegram zajednici

Leave a Reply