Kako uspavati uplakanu bebu za 13 minuta

Japanski i italijanski naučnici predložili su metodu uspavljivanja uplakane bebe za samo 13 minuta.

Tvrde da će roditelj dete smiriti tako što će ga držati u naručju i pritom se kretati, a kada dijete zaspi neće ga naglo položiti u krevetac.

„Dijete treba priljubiti uz tijelo i nositi ga pet minuta ujednačenim tempom bez naglih pokreta“, napisali su naučnici u časopisu Current Biology.

Kada dijete zaspi roditelj i dalje treba da ga drži u naručju i tako sjedi još pet do osam minuta prije nego što ga položi u krevet.

„Mnogi roditelji pate zato što im beba noću plače“, rekla je jedna od autorki studije Kumi Kuroda sa naučnog instituta Riken u Japanu.

„To je veliki problem, posebno za neiskusne roditelje, koji može znatno da podigne nivo roditeljskog stresa i u rijetkim slučajevima čak dovede do zlostavljanja djeteta“, istakla je Kuroda.

Ona i njene kolege su pratili kako djeca reaguju u četiri situacije: dok ih majke drže u naručju istovremeno se krećući, dok ih drže u naručju u sjedećem položaju, dok leže u dječjem krevecu i u situaciji kada ih nježno ljuljaju.

Njihovo ponašanje snimale su kamere, a uređaji za EKG mjerili su im otkucaje srca.

Uplakana djeca smirila su se već posle 30 sekundi nošenja, a otkucaji srca su im se usporili. Sva su djeca prestala da plaču, a pola ih je zaspalo.

Ali ako bi ih majke odmah spustile u krevetac, trećina beba bi se probudila u roku od 20 sekundi. Vjerovatnoća da će se probuditi bila je mnogo manja kad su ih majke nakon uspavljivanja držale u naručju još nekoliko minuta.

Sličan smirujući učinak imalo je stavljanje djeteta u krevetić za ljuljanje. Suprotno je bilo ako su majke pokušale da smire dijete sjedeći s njime u naručju ili ako su ga samo spustile u krevetac. Otkucaji srca u tim situacijama odmah su im porasli, a isto se dogodilo ako je majka naglo prestala da hoda. Iako je svaka beba drugačija, ova tehnika je pokazala najviše uspjeha među rasplakanim bebama.

Iako su u studiji učestvovale samo majke, Kuroda smatra da bi reakcija beba bila ista i s očevima ili nekom trećom osobom koja ih čuva.

Naučnici smatraju da su se djeca smirila zahvaljujući takozvanom odgovoru na prenošenje, svojstvenom sisarima koji se rađaju bespomoćni. Takvi sisari, a ljudi su među njima, zahtjevaju roditeljsku brigu i hranjenje dugo vremena.

Kada, na primjer, majka mačka ili pas podignu svoje mlade držeći ih za vrat i prenose ih na drugu lokaciju, mladunčad nagonski postane pasivna, zbije se, uvuče zadnje noge i rep, a rad srca i disanje im se uspore. To majci olakšava prenošenje i pospješuje preživljavanje.

Pošto je u ovom istraživanju učestvovalo samo 21 dijete, naučnici napominju da njihove rezultate treba potvrditi opsežnijom studijom.

Izvor: N1

Pridruži se Telegram zajednici

Leave a Reply