Mjesec se svake godine udaljava od Zemlje za 3,8 centimetara, a naučnici to precizno prate uz pomoć lasera i ogledala koja su na njegovoj površini postavili astronauti i sonde. Mjerenjem vremena povratka laserskog zraka moguće je izračunati tačnu udaljenost i promjene u orbiti.
Prosječna udaljenost između Zemlje i Mjeseca iznosi oko 385.000 kilometara, ali varira i do 20.000 kilometara tokom njegove orbite. Upravo zbog toga neki puni mjeseci izgledaju veći na nebu i nazivaju se supermjesecima.
Prema riječima astronoma Stiva Dikerbija sa Univerziteta Michigan State, glavni razlog zbog kojeg se Mjesec udaljava jeste plimna sila. Zemljini okeani stvaraju plimne izbočine koje nisu potpuno usklađene sa položajem Mjeseca, pa ga gravitacija tih izbočina lagano “gura” unaprijed, čime se njegova orbita širi.
Ovaj proces ima i posljedice za Zemlju – kako Mjesec dobija zamah, rotacija naše planete se usporava, pa dani postaju neznatno duži. Naučnici su otkrili da su u prošlosti dani trajali kraće – tokom doba dinosaurusa dan je trajao oko 23,5 sati.
Ako pogledamo daleku budućnost, teoretski bi Zemlja i Mjesec mogli postati plimno vezani, ali Sunce će prije toga postati crveni div i vjerovatno uništiti i našu planetu i njen satelit. Do tada, možemo da uživamo u plimi, oseci, pomračenjima i prelijepom pogledu na Mjesec.
Izvor: Antena M
