Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ocijenio je da je napad na Dubrovnik bio jedna od ozbiljnih grešaka tadašnjeg crnogorskog rukovodstva.
On je u intervjuu Televiziji E, povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore, rekao da ne pokušava da opravda svoje ranije izjave iz tog perioda i da je svjestan odgovornosti za donesene odluke.
„Neću vam ništa novo reći ako kažem da nijesam srećan zbog tih izjava. Njih je bilo sa svih adresa, ali to svakako ozbiljnom čovjeku ne može predstavljati alibi za učinjene greške. Moje greške su moje, ja sam ih svjestan i zbog toga sam se već 2000. godine u Cavtatu, na pres konferenciji sa predsjednikom Stjepanom Mesićem izvinio i Hrvatskoj i hrvatskim građanima za ono što su građani Crne Gore u formacijama JNA učinili na Konavlima i u Dubrovniku“, kazao je Đukanović.
Dodao je da je u tom periodu postojala snažna manipulacija informacijama koja je dolazila iz saveznih institucija u Beogradu, prije svega iz struktura tadašnje JNA, ali i iz medija.
Prema njegovim riječima, Crna Gora je tada bila gotovo potpuno medijski oslonjena na centre iz Beograda, što je dodatno uticalo na oblikovanje javnog mnjenja.
„Tada su na dnevnoj osnovi, i po nekoliko puta dnevno, stizale informacije koje su uglavnom poticale iz vojnih službi o pregrupisavanju hrvatske vojske i njihovom pozicioniranju blizu granice sa Crnom Gorom, kao i o granatiranju teritorije opštine Herceg Novi. Pokazalo se da je riječ o manipulaciji koja je trebalo da mobiliše crnogorsku javnost za vojnu operaciju u Konavlima i Dubrovniku“, naveo je Đukanović.
Istakao je da je takva atmosfera, uz ratnu propagandu i zapaljivu retoriku, dovela do neprijateljskog raspoloženja prema susjedima i loših odnosa sa Hrvatskom.
„Mi smo upali u njihovu kuću i mi smo tamo počinili nešto što, kao što sam kazao, ne priliči Crnogorcima“, rekao je Đukanović.
Naglasio je da je izvinjenje prije svega moralo biti upućeno Hrvatskoj, ali i dijelu crnogorske javnosti koji je od početka bio protiv učešća Crne Gore u ratovima devedesetih.
Đukanović je podsjetio da je u tom periodu bio predsjednik Vlade Crne Gore, dok su ključne odluke donosili tadašnji predsjednici Crne Gore, Srbije i Savezne Republike Jugoslavije.
„Nezavisno od toga osjećao sam se odgovornim prema građanima Crne Gore za neke pogrešne odluke koje su donesene i osjećao sam svoju obavezu da iz tih posljedica izađemo“, rekao je on.
Dodao je da je upravo ta odgovornost bila dodatni motiv da se nastavi politički proces koji je, kako je kazao, na kraju doveo do mirne obnove nezavisnosti Crne Gore 21. maja 2006. godine.
Izvor/Foto: ETV
