Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević ocijenio je da tekst novinara Mladena Stojovića predstavlja više od novinarske analize i da, kako tvrdi, ukazuje na stanje u kojem se nalazi crnogorski bezbjednosni sistem.
Medojević je posebno problematizovao navode o tome da su fotografije sa mjesta samoubistva ruskog državljanina Mihaila Šabunjina, koje je navodno izradio kriminalistički tehničar Uprave policije, dospjele do pravnog tima Miloša Medenice prije nego što su bile dostupne javnosti.
„On je, kao i uvijek kada radi svoj posao, otišao tamo gdje drugi neće ili ne smiju: na samo mjesto gdje se istina najlakše sakrije, a najteže dokaže. Na lice mjesta. Kada osuđeni bjegunac, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, u realnom vremenu objavljuje fotografije koje je izradio kriminalistički tehničar Uprave policije, fotografije koje nijesu bile dostupne javnosti, onda više nije riječ o slučajnom curenju. Riječ je o sistemu“, kazao je Medojević.
On je iznio tvrdnju da dio policijskih i bezbjednosnih struktura i dalje djeluje u interesu ljudi koji su, kako je naveo, formalno izgubili vlast nakon promjena 2020. godine.
„On je produžena ruka onog dijela duboke države koji je preživio 30. august 2020. godine i koji i danas, iz sjene, nadzire kako se vode istrage, šta se na licu mjesta pronađe, šta se zabilježi, a šta se odmah proslijedi onima kojima ne smije“, rekao je Medojević.
Prema njegovoj ocjeni, ključno pitanje nije novinarska etika, već to da li unutar bezbjednosnog sistema postoji paralelna struktura koja ima pristup informacijama i dokazima.
„Jer ako dokazi sa mjesta zločina, podaci o kretanju počinioca, vremenu izvršenja djela i blokadi terena stižu do čovjeka koji je osuđen i koji se krije, onda istraga više nije istraga. Onda je to predstava. Onda zvanična verzija koju iznosi šef policije i verzija koju lansira Medeni nijesu dvije različite interpretacije iste stvarnosti. One su dvije istine dvije različite države koje postoje na istom prostoru. Jedna je ona koju građani vide.
Druga je ona koja i dalje odlučuje. Mladen je u pravu kada kaže da je Medeni pretvoren u portparola onog dijela Uprave policije i ANB-a koji kontroliše neizabrana vlast. To je precizna dijagnoza. Onaj ko kontroliše informacije sa lica mjesta kontroliše i tok istrage, kontroliše javnost, kontroliše strah. I kontroliše, što je najvažnije, ko će jednog dana sjesti na optuženičku klupu, a ko će ostati zaštićen“, naveo je Medojević.
Medojević je poručio da eventualno curenje informacija ne bi trebalo posmatrati kao izolovan incident, već kao pitanje koje zahtijeva ozbiljnu istragu.
„To je metod. Metod kojim se već decenijama čuva hobotnica“, istakao je Medojević.
On je zatražio utvrđivanje ko je imao pristup materijalu sa mjesta trostrukog ubistva u Danilovgradu i kasnijeg samoubistva ruskog državljanina, ko je fotografije izradio, ko ih je arhivirao i pregledao, kao i kojim putem su eventualno izašle iz sistema.
Medojević je pozvao direktora Uprave policije da, kako je naveo, odmah sprovede internu istragu i preduzme mjere prema svakom službeniku za kojeg bi postojala indicija da je učestvovao u eventualnom dostavljanju podataka.
„Odmah. Jer dok ti ljudi ostaju na položajima, istraga je već kompromitovana. Policija ne može da istražuje curenje dok oni koji cure i dalje sjede u istim kancelarijama i imaju iste šifre. To je elementarna logika, a ne politika“.
Prema njegovom mišljenju, predmet bi trebalo odmah dostaviti Specijalnom državnom tužilaštvu kako bi se ispitala odgovornost ne samo onih koji bi eventualno prosljeđivali informacije, već i onih koji su to omogućili ili tolerisali.
„Jer ovdje nije riječ samo o jednom tehničaru. Riječ je o tome da „pravni tim Medenog“ očigledno ima uvid u ono što se dešava na licu mjesta prije nego što to sazna javnost, a ponekad i prije nego što to zvanično sazna sam direktor. To znači da postoji paralelni lanac komandovanja. Ako direktor ne razbije taj lanac, on ga prihvata.
On mora i da javno, bez ulepšavanja, kaže građanima šta se desilo. Ne da priča o „složenosti slučaja“ i „profesionalnom pristupu“. Mora da prizna da je dio njegove službe radio za čovjeka koji je osuđen i koji se krije, i da je taj dio službe i dalje aktivan“.
Medojević je ocijenio da bi izostanak reakcije predstavljao svojevrsno prikrivanje problema.
„Građani već znaju da postoje dvije verzije događaja. Jedna je zvanična. Druga stiže preko Medenice. Direktor mora da objasni zašto druga verzija ima bolji pristup dokazima od prve. Na kraju, ako direktor policije želi da ostane direktor, a ne samo čuvar kontinuiteta, mora da razumije da ovaj skandal nije izolovan. On je dio iste slike koja obuhvata bjekstvo Medenice, zaštićene kanale unutar ANB-a i Uprave, i stalno prisustvo ljudi starog režima u ključnim tačkama sistema“, obrazložio je Medojević.
On je zaključio da bi direktor policije, ukoliko ne preduzme oštre kadrovske i disciplinske mjere, prema njegovom mišljenju snosio političku i profesionalnu odgovornost.
„Ako sada ne preduzme oštre kadrovske i disciplinske mjere, on postaje saučesnik. Ne zato što je naredio curenje, nego zato što ga je, znajući za njega, ostavio da živi. Policija ili služi državi ili služi onima koji su državu pretvorili u svoj posao. Treće nema.
Direktor mora da se opredijeli. I mora to da uradi odmah, jer svaki dan odlaganja je novi dokaz da sistem i dalje radi za one koje bi trebalo da hapsi.
Crna Gora neće biti normalna zemlja dok se ovakve stvari dešavaju u njenom srcu. I dok oni koji na to ukazuju ostaju usamljeni, a oni koji to rade ostaju netaknuti.
Mladenov tekst je upozorenje. Onaj ko ga ignorira, svjesno pristaje da i dalje živimo u državi u kojoj zločin ima svoje ljude unutra, a pravda samo one koji pišu o njoj“, zaključio je Medojević.
Izvor: Borba