U Pavinom Polju i seoskoj školi „Milovan Jelić“ niko nije očekivao da će njihov kraj proslaviti besjedništvo trinaestogodišnjeg Krsta Lekovića.
Njegovo predsjedavanje Dječijim parlamentom postalo je glas svih crnogorskih učenika i izazvalo veliku pažnju šire javnosti. Ipak, poslije tog dana, Krsto se vratio uobičajenom ritmu – školskim obavezama i svakodnevnim poslovima u domaćinstvu.
U odijelu, sa sigurnim tonom i jasnim stavovima, Krsto je pred političarima i kamerama pokazao nevjerovatnu zrelost. Taj trenutak je odjeknuo širom regiona, ali u njegovoj školi slika je drugačija – skromna učionica bez reflektora i aplauza, ali puna emocije. Kaže da je imao tremu, ali je ponos što predstavlja svoje selo i sve đake Crne Gore bio jači.
Iza njegovog nastupa stoje dani vježbanja sa nastavnicom i direktoricom, uz pripreme koje su uključivale i uvježbavanje pred ogledalom. Krsto ističe da mu nije važna kratkotrajna slava, već da se čuje glas djece i da odrasli shvate da i najmlađi imaju šta da kažu i predlože.
U njegovoj školi ponosno ističu da je u pitanju dijete koje je spontano, kulturno i lijepo vaspitano, ali i kao svako dijete ima svoje nestašluke. Ipak, u njemu postoji doza prirodne harizme i odlučnosti koja ga izdvaja od vršnjaka i zbog koje je i izabran da govori u Skupštini.
Nakon što je zasijedanje završeno, Krsto se skromno vratio kući na seoski put, gdje ga čeka porodica i običan život, daleko od političkih kamera. Njegova majka ističe da je vrijedan i odgovoran – pomaže u svim poslovima, uči i ispunjava obaveze. Posebno voli da boravi u radionici, jer ga privlače automobili, pa kaže da bi radije postao automehaničar nego političar. Ipak, vrijeme će pokazati kojim će putem krenuti, jer je njegov nastup mnoge uvjerio da je pred njim budućnost ispunjena potencijalom i pravednim idejama.
Izvor: RTCG
