Istoričar Aleksandar Raković komentarisao je za TV Informer događaje na stadionu u Podgorici, gdje su hrvatski navijači skandirali „Ubij Srbina“. Poručio je da takve poruke nijesu novost, jer su „prisutne u Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH već gotovo 90 godina“.
Kako je kazao, ova retorika ne izaziva strah, već učvršćuje njegov stav da „Srbija, Republika Srpska i Crna Gora treba da stvore jednu srpsku državu“, pozivajući se i na Njegoševe riječi: „Sva Srbija od Dunava do mora.“
Raković je istakao da su i hrvatski i dio crnogorskih navijača „srbofobni“, te da je u Podgorici stvoren ambijent u kojem je povik „Ubij Srbina“ naišao na odobravanje dijela publike. Podsjetio je i da je reprezentaciji Srbije ranije dato „znatno manje ulaznica“ nego Hrvatskoj, iako, kako navodi, „Srbi u Crnoj Gori uvijek navijaju za Srbiju“.
Govoreći o uzrocima mržnje, Raković tvrdi da je dio navijača želio da potisne činjenicu da su njihovi preci bili Srbi.
„Pogledajte odakle dolaze – to su prije 100 godina bila pravoslavna sela. Nesumnjivo su bili Srbi koji su konvertovani”, kazao je Raković.
Prema njegovim riječima, prva generacija konvertita ima „psihološku krizu jer je izdala vjeru i identitet“, dok kod kasnijih generacija nastaje „sociološki problem i mržnja prema onome što su nekada bili“.
U tom kontekstu iznio je i procjene porijekla stanovništva u regionu.
„Oko 60% Hrvata ima srpsko porijeklo, 90% muslimana koji sebe nazivaju Bošnjacima ima srpsko porijeklo, a 100% crnogorskih separatista ima srpsko porijeklo”, naveo je on.
Raković se posebno osvrnuo na Crnu Goru, ističući da je njeno stanovništvo u najvećoj mjeri srpsko.
„Hrvatima je jasno da su Crnogorci Srbi. To se vidjelo i sada – zato skandiranje Ubij Srbina nije bilo iznenađenje. Hrvatski navijači Crnogorce uvijek tretiraju kao Srbe, a ne kao poseban narod”, kazao je Raković.
Podsjetio je i na prethodne situacije, poput incidenta sa vaterpolistima u Splitu: „I tada su ih tretirali kao Srbe. Oni vrlo dobro znaju ko su Crnogorci.“
Na to je dodao da dio navijačkih grupa u Crnoj Gori otvoreno koristi ustaške simbole:
„Tokom litija čuli smo vođu navijača kako viče Za dom spremni – isti poklič kao na hrvatskoj tribini.“
Raković tvrdi da su se u Crnoj Gori pjevale i ustaške pjesme, uključujući i Thompsonove.
Osvrnuo se i na ustaške zastave navijačkih grupa iz Hrvatske, poput Tornada iz Zadra, za koje kaže da su „svjesno istakle zastave sa prvim bijelim poljem – ustaškom verzijom“. Dodao je da su takve zastave „isto što i kukasti krst“.
Kritikovao je i vlast u Crnoj Gori zbog, kako tvrdi, izostanka jasne osude:
„Crna Gora želi u EU i traži zeleno svjetlo od Hrvatske. Zato se ponašaju kao podanici – i bivša vlast, i dio sadašnje.“
Raković se potom osvrnuo na širi identitetski proces u Crnoj Gori. Tvrdi da je Crna Gora istorijski bila jednoznačno srpska:
„Izvorna Crna Gora je bila srpska država. Sve drugo je kasniji politički projekat.“
Dodao je i primjer Mihaila Petrovića Njegoša, za koga tvrdi da „nije htio da bude na čelu NDCG i zato je završio u nacističkom logoru“.
Naglasio je da je identitetski inženjering nad Crnogorcima počeo mnogo ranije:
„To su radili Beč, Budimpešta, kasnije djelovi Saveza komunista, a u raspadu Jugoslavije Liberalni savez i DPS. To je proces dug decenijama.“
Ipak, tvrdi da se identitetski tokovi mijenjaju.
„Crna Gora se polako vraća svom srpskom identitetu. Srpski identitet je dominantan”, navodi Raković.
Raković smatra da dio današnjih Crnogoraca već baštini hrvatski identitet, posebno oni koji pjevaju Thompsona i Škoru:
„To je hrvatski identitet. Ne vrijeđa me to – oni su otpali od našeg naroda i povratka nema.“
Zaključio je da su Srbija, Republika Srpska i Crna Gora „spojeni sudovi“ i da će jačina Srbije uticati na opredjeljenje stanovništva u Crnoj Gori.
„Dok je Srbija jaka, većina u Crnoj Gori ide ka srpskom identitetu”, zaključio je Raković.
Izvor: Borba
Foto: Informer
