Istoričar Aleksandar Raković izjavio je da između Andrije Mandića i Milana Kneževića postoje razlike u pristupu rješavanju srpskog pitanja u Crnoj Gori, ali da je njihov krajnji cilj identičan.
„Kada je riječ o konačnom cilju on je potpuno isti – da srpski bude službeni, da se u upotrebu vrate državni simboli Kraljevine Crne Gore i pitanje dvojnog državljanstva kao i kapela na Lovćenu da se ponovo obnovi“, kazao je Raković.
Govoreći o dvojnom državljanstvu, naveo je da bi građani koji bi dobili pravo glasa vjerovatno podržavali koaliciju Za budućnost Crne Gore ili slične političke opcije.
„To je ono čega se plaše DPS, ali i Spajić i Milatović. Spajić se na primjer izjasnio kao Srbin, imao je srpsko državljanstvo. Znate kako je to kod njih – može ovako, može onako. Milatović govori srpskim jezikom, potiče iz srpske porodice ali je izgleda evoluirao“, kazao je Raković.
On smatra da nema razloga da Nova srpska demokratija napusti vlast, jer vidi priliku za jačanje pozicije Srba.
„Ja čujem od braće iz Crne Gore da su se mnogi ljudi prvi put sada obukli. Treba biti strpljiv i igrati na dva kolosjeka. Biti strpljiv i čekati priliku kao što je došla 2020. godine. Mi smo tu šansu propustili zbog Zdravka Krivokapića“, kazao je Raković.
Raković tvrdi i da srpski identitet jača, posebno među mlađom populacijom.
„Vidjeli smo pojavu koja je važna a to je da su mladi ljudi u Crnoj Gori skloni srbovanju. Oni su to vaspitanje dobili od kuće, svojih porodica, druženja sa vršnjacima u klubovima, kvartovima…“, rekao je on.
Dodao je da dio građana zagovara ideju jedinstvene srpske države, navodeći istorijske i političke razloge za takve stavove.
“Osjećaj jednog broja Srba u Crnoj Gori je da je najbolje stvoriti jedinstvenu srpsku državu kako je Njegoš želio. U Gorskom vijencu sam kaže – sva Srbija od Dunava do Mora“, kazao je Raković.
Izvor: Borba
