Savez udruženja paraplegičara Crne Gore zatražio je brisanje člana 61 Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i jasnu zaštitu osoba sa invaliditetom kojima je država već pravosnažno utvrdila status.
Iz Saveza poručuju da nijesu protiv reforme sistema vještačenja, ali smatraju spornim to što osobe koje su već prošle propisane postupke i dobile rješenja državnih organa ponovo moraju pred komisiju kako bi zadržale status koji im je već priznat.
„Ne protivimo se reformi sistema vještačenja niti uvođenju boljeg sistema za osobe sa invaliditetom. Protivimo se tome da osoba sa invaliditetom koja je već prošla postupak pred državnim organima i dobila rješenje mora ponovo pred komisiju da bi sačuvala status koji joj je država već utvrdila. Iako je početak primjene Zakona odložen do decembra, problem člana 61 nije riješen. Samo je odložen trenutak kada će ova odredba početi da proizvodi posljedice. Zato smatramo da vrijeme do početka primjene Zakona treba iskoristiti da se član 61 izbriše i zamijeni odredbom koja će jasno zaštititi već pravosnažno utvrđene statuse osoba sa invaliditetom. Ako moramo podnijeti zahtjev da ne bismo izgubili status – gdje je tu dobrovoljnost“, saopšteno je iz Saveza udruženja paraplegičara.
Član 61 odnosi se na osobe sa invaliditetom kojima su po propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju već utvrđeni status osobe sa invaliditetom, procenat invaliditeta, preostala radna sposobnost i ocjena mogućnosti zaposlenja.
Iz Saveza naglašavaju da se ne radi o osobama koje prvi put dolaze pred komisiju, već o ljudima koji su već dostavljali medicinsku dokumentaciju, prošli postupke koje je država propisala i dobili rješenja nadležnih organa.
„Dakle, ne govorimo o osobama sa invaliditetom koje prvi put dolaze pred komisiju. Govorimo o osobama sa invaliditetom koje su već predavale medicinsku dokumentaciju, prošle postupak koji je država propisala i dobile rješenja nadležnih organa. A sada im član 61 kaže da su ‘dužna’ da u roku od tri godine podnesu zahtjev za jedinstveno vještačenje. Ako to ne urade, Zakon kaže da ‘gube status lica sa invaliditetom’, kao i ranije utvrđeni procenat invaliditeta, preostalu radnu sposobnost i ocjenu mogućnosti zaposlenja. Zato pitamo sasvim jednostavno: kako je to dobrovoljno? Ako osobi sa invaliditetom kažete: ‘Ne moraš ponovo pred komisiju, ali ako ne odeš – izgubićeš status’, nijeste mu dali izbor. To nije dobrovoljnost. To je uslovljavanje“, ističu iz Saveza.
Savez navodi da osobe sa invaliditetom nijesu same određivale svoj procenat invaliditeta, status niti sadržaj rješenja, već da su postupke sprovodile institucije koje je država za to ovlastila.
„Država je propisala pravila. Država je formirala komisije. Državne institucije su vodile postupke. Država je na kraju donosila rješenja. Mi smo uradili ono što je država od nas tražila. Zato je naše pitanje jednostavno: ako nam je država već utvrdila status i izdala pravosnažno rješenje, zašto sada moramo ponovo da dokazujemo ono što nam je ista država već utvrdila? Narodski rečeno, ne možete danas promijeniti pravila, pa čovjeku koji je juče sve završio po pravilima koja ste vi propisali reći: ‘Sada sve ispočetka, a ako nećeš – gubiš ono što već imaš’“ , navodi se u saopštenju.
Kao obrazloženje za ponovno vještačenje navode se bolja procjena zapošljivosti, promjena radnog mjesta, prilagođavanje radnog mjesta i bolje utvrđivanje potrebne podrške. Međutim, iz Saveza smatraju da mogućnost nove procjene ne bi trebalo pretvarati u obavezu za sve osobe koje već imaju utvrđen status.
„Ali ovdje se miješaju dvije različite stvari. Osobe sa invaliditetom su i do sada mogle da se obrate nadležnim organima kada su imale potrebu i zakonski osnov za novu procjenu. Niko nam nije branio da ponovo izađemo pred komisiju. Ako je osobi sa invaliditetom došlo do promjene zdravstvenog stanja – neka traži ponovnu procjenu. Ako osobi sa invaliditetom treba veća ili drugačija podrška – neka se procijeni kakva je podrška potrebna. Ako osobi sa invaliditetom treba drugačije radno mjesto ili prilagođavanje radnog mjesta – neka se to procjenjuje. Ali zašto zbog toga osoba sa invaliditetom mora ponovo da dokazuje svoj postojeći status? Jedno je kada osoba sa invaliditetom želi novo vještačenje jer joj je potrebno. Sasvim drugo je kada mora na novo vještačenje da ne bi izgubila status koji već ima“, pojašnjavaju iz Saveza udruženja paraplegičara.
Iz Saveza se osvrću i na tvrdnje da stečena prava neće biti ugrožena, osim u slučaju eventualnog gubitka statusa osobe sa invaliditetom.
„Ali upravo je to ono na šta upozoravamo. Mi ne pitamo šta će se dogoditi nakon gubitka statusa. Pitamo zašto osoba sa invaliditetom uopšte treba da izgubi ranije utvrđeni status zato što nije podnijela zahtjev za novo vještačenje. Ako neko pravo ostvarujemo zato što imamo status osobe sa invaliditetom, onda nije dovoljno reći da prava neće biti dovedena u pitanju, a istovremeno ostaviti mogućnost da nestane status na kojem ta prava počivaju. To je kao da se kaže: ‘Kuću ti ne diramo, samo ćemo ti izvući temelj.’ Smatramo da je član 61 neustavan, a jedan od ključnih razloga za takav stav nalazimo u članu 147 Ustava Crne Gore, koji propisuje: ‘Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo.’ Ustav predviđa izuzetak za pojedine odredbe zakona kada to zahtijeva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona“, konstatuje se u saopštenju.
Kako navode, država može da donosi nova pravila za buduće postupke, ali smatraju da ona ne bi trebalo da dovode u pitanje statuse koji su već pravosnažno utvrđeni.
„Upravo tu vidimo problem člana 61. On se ne odnosi samo na osobe sa invaliditetom koje će tek prvi put izaći pred komisiju. Obuhvata i osobe sa invaliditetom koje su već prošle postupak i kojima je država već utvrdila status. Njima ne kaže: ‘Ako želite, možete ponovo na vještačenje’, već da su dužne da podnesu zahtjev, a ako ga ne podnesu u roku od tri godine – gube status. Zato smatramo da je član 61 suprotan zabrani povratnog dejstva i principu pravne sigurnosti. Ako postoji javni interes koji opravdava ovakvo rješenje, onda tražimo da se građanima jasno kaže: koji je to javni interes zbog kojeg osobe sa invaliditetom treba ponovo da dokazuju status koji im je država već utvrdila? Ako je bilo zloupotreba, neka se one istraže. Ako je neko falsifikovao dokumentaciju ili nezakonito stekao status, neka se ispita njegov slučaj. Ako je neko u institucijama nezakonito donosio rješenja, neka odgovara. Ali zbog eventualnih zloupotreba pojedinaca ne treba sve osobe sa invaliditetom ponovo slati pred komisiju i dovoditi u pitanje njihove postojeće statuse. Na ovaj problem smo upozoravali prije usvajanja Zakona“, stoji u saopštenju.
Savez podsjeća da je na ovaj problem ukazivano još prije usvajanja Zakona i navodi hronologiju događaja.
„Predlog zakona Vlada Crne Gore podnijela je Skupštini 15. septembra 2025. godine. Samo tri dana kasnije, 18. septembra, osobe sa invaliditetom i aktivisti javno su ispred Skupštine upozorili na ponovno vještačenje i mogućnost dovođenja u pitanje već utvrđenog statusa. Među onima koji su javno govorili bili su predstavnici nevladinog sektora osoba sa invaliditetom, paraolimpijac i aktivista Adnan Kujović i aktivista Ferid Muratović. Na sporno rješenje pokušalo se djelovati i amandmanima. O dva predložena amandmana glasalo je 46 poslanika – 9 je bilo za, a 37 suzdržano. Amandmani nijesu prihvaćeni. Istovremeno su određeni predstavnici NVO sektora javno apelovali da se amandmani ne podnose, odnosno da se povuku. Kada se potom glasalo o Zakonu u cjelini, 48 poslanika glasalo je za, a samo dva su bila suzdržana“, piše u saopštenju.
Zakon je usvojen 17. oktobra 2025. godine, gotovo mjesec nakon prvih javnih upozorenja.
„Ove činjenice su važne zbog jedne stvari: problem člana 61 bio je poznat prije usvajanja Zakona. Osobe sa invaliditetom su upozoravale, postojali su amandmani i postojala je mogućnost da se na problem djeluje prije konačnog glasanja. Zato danas ne tražimo nešto što tada nijesmo tražili. Naš zahtjev je jednostavan: brišite član 61. Ne tražimo zaustavljanje reforme niti ukidanje jedinstvenog vještačenja. Tražimo da se član 61 izbriše i zamijeni jasnom odredbom koja će zaštititi osobe sa invaliditetom koje već imaju pravosnažno utvrđen status. Osoba sa invaliditetom koja želi novo vještačenje treba da ima pravo da ga zatraži. Ali osoba koja ne želi ponovno preispitivanje svog postojećeg statusa ne smije zbog toga izgubiti status koji joj je država već utvrdila. Naš stav je zato vrlo jednostavan: Država nam je propisala postupak. Prošli smo ga. Država nas je vještačila. Država nam je izdala rješenja. Ta rješenja su postala pravosnažna“, navedeno je u saopštenju.
Iz Saveza zaključuju da se novim pravilima ne bi smjelo od građana tražiti da ponovo dokazuju ono što im je država već utvrdila, uz mogućnost gubitka postojećeg statusa ukoliko to ne učine.
„Smatramo da je član 61 neustavan i da ga treba brisati. Reforma da. Bolji sistem da. Nova pravila za nove postupke da. Ali ponovno dokazivanje već pravosnažno utvrđenog statusa pod prijetnjom njegovog gubitka – ne“, zaključuje se u saopštenju.
Foto: Savez udruženja paraplegičara Crne Gore