
Dejan Dragijević i Srđan Janković, optuženi za teško ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koja je nestala 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju kod Bora, negirali su krivicu pred Višim sudom u Negotinu. Njihova odbrana trajala je gotovo četiri sata, a obojica su tvrdila da nijesu počinila zločin i da su ranija priznanja dala pod policijskom prisilom.
Dragijević, koji je prvooptuženi u ovom postupku, kazao je da mu je poznato za šta se tereti, ali da odbacuje optužbe.
„Ne priznajem djelo jer ga nisam ni napravio“, rekao je Dragijević.
I Janković je negirao krivicu, tvrdeći da djevojčicu uopšte nije vidio.
„Ne priznajem, jer uopšte nisam ni vidio dijete“, kazao je drugooptuženi.
Tokom iznošenja odbrane obojica su govorila o navodnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju nakon hapšenja u aprilu 2024. godine, tvrdeći da su priznanja dali zbog nasilja i prijetnji policijskih službenika.
Dragijević je opisao postupanje kojem je, prema njegovim riječima, bio izložen tokom ispitivanja.
„Tukli su me štapom, stavljali kesu na glavu, udarali su me prutom po tabanima, lupali šamare… Bio sam preplašen, sav sam bio modar. Prijetili su da će me ubiti ako ne priznam, a ja nisam imao šta da priznam“, rekao je okrivljeni Dragijević.
Janković je takođe iznio tvrdnje o zlostavljanju, navodeći da su mu policajci prijetili ubistvom sina i četvorogodišnje unuke ukoliko ne prizna djelo.
„Rekli su mi da sam ja udario djevojčicu kolima i da sam je ubio, ja im kažem da nisam, a oni su rekli da ako ne priznam, da će mi ubiti sina i unuku od četiri godine i mene! To mi je najveća bol“, rekao je Janković.
On je pred sudom govorio i o navodnom nasilju u Policijskoj stanici u Boru, tvrdeći da je zadobio povrede i da su ga policajci davili.
„Tukli su me u policijskoj stanici u Boru, leđa su mi bila crna kao zemlja, imao sam i prelom rebara. Onda su počeli da me muče, da me dave, davili su me i u kofi s vodom, gubio sam dah. Dvojica su me posle toga vukla po podu jer nisam mogao da hodam. Sipali su mi i flašu vode u usta da me udave, to je trajalo nekih sat vremena dok nisam pao u nesvijest“, izjavio je Janković.
Optuženi su na suđenje dovedeni sa lisicama na rukama, u pratnji sudskih stražara. Prilikom ulaska u sudnicu pozdravili su novinare, a potom zauzeli mjesta na optuženičkoj klupi. Prema navodima izvora Kurira, pažljivo su pratili tok pretresa i čitanje optužnice, bez komentarisanja.
Na glavnom pretresu ponovo je razmatran zahtjev da se javnost isključi iz postupka. Taj predlog ranije su iznijeli i roditelji Danke Ilić, a Dragijević je pred sudom potvrdio da ostaje pri zahtjevu.
„Ostajem pri predlogu da se javnost isključi zbog zaštite privatnosti“, rekao je Dragijević, nakon čega se njegovom predlogu pridružio i Janković.
Punomoćnica oštećenih podržala je zahtjev, dok su branioci odluku prepustili sudskom vijeću. Ipak, sud je odlučio da glavni pretres ostane otvoren za javnost.
„Osnovno načelo glavnog pretresa i sudskog postupka je javnost i vijeće nalazi da predlozi oštećenih i optuženih ipak nisu dovoljan razlog da se javnost isključi. Sud će voditi računa da se na glavnom pretresu privatnost okrivljenih i oštećenih zaštiti. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba“, obrazložila je sudija.
Prema optužnici Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, Danka Ilić nestala je 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju, gdje je boravila sa majkom Ivanom Ilić i drugim djetetom. Tužilaštvo navodi da je djevojčica izašla iz dvorišta na put dok je majka nakratko bila zaokupljena davanjem vode drugom djetetu.
Optužnicom se Janković tereti da je, upravljajući službenim automobilom „fijat panda“ JKP „Vodovod“, udario djevojčicu, nakon čega je zaustavio vozilo. Dragijević se, prema tvrdnjama tužilaštva, nalazio na mjestu suvozača, a potom je izašao iz automobila, unio dijete u vozilo i usmrtio ga davljenjem.
Tužilaštvo dalje tvrdi da su optuženi tijelo odvezli do deponije na Starobanjskom putu i tamo ga ostavili, da bi ga dva dana kasnije premjestili na drugu lokaciju koja do danas nije poznata. Tijelo djevojčice nikada nije pronađeno.
Dragijević i Janković uhapšeni su 4. aprila 2024. godine. Iako su u početku priznali zločin u policiji, kasnije su pred tužilaštvom povukli priznanja i izjasnili se da nijesu krivi, navodeći da su iskaze dali pod prisilom.
U međuvremenu je, po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Nišu, uhapšeno sedam policijskih službenika zbog sumnje da su tokom postupanja prema dvojici optuženih počinili krivična djela povezana sa zlostavljanjem, mučenjem i nanošenjem teških tjelesnih povreda.
Navodi o postupanju policijskih službenika predmet su posebnog postupka, dok se pred Višim sudom u Negotinu nastavlja suđenje Dragijeviću i Jankoviću zbog optužbi za teško ubistvo Danke Ilić.
Izvor: Adria
