
Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković-Kuč oglasila se povodom inicijative za izmjenu statusa srpskog jezika.
Ona je istakla da je postojeće ustavno rješenje izraz građanskog karaktera države, jer naziv službenog jezika povezuje sa imenom Crne Gore, dok svakom građaninu ostavlja mogućnost da svoj maternji jezik određuje u skladu sa ličnim i kulturnim identitetom.
„Stav Demokratske partije socijalista (DPS) jasan je: crnogorski je službeni jezik suverene Crne Gore. Njegovo ime znamenje je državnosti, a ne prijetnja bilo čijem identitetu. U samom nazivu službenoga jezika prepoznaje se ime države koja pripada svim njenim građanima. Taj izbor ima nadetnički smisao, jer svakome ostavlja slobodu da svoj maternji jezik imenuje u skladu sa sopstvenim jezičkim i kulturnim identitetom. U tome je i antinacionalistički smisao ovoga rješenja. Kojim god jezikom govorio, svaki građanin ima jednako pravo da kaže ‘moja Crna Gora’“, kazala je Vuković-Kuč.
Navela je da DPS poštuje srpski jezik, njegovu književnost i pravo građana da ga nazivaju srpskim, podsjećajući da je njegov status jezika u službenoj upotrebi već zaštićen Ustavom.
Govoreći o peticiji kojom se traži ravnopravniji status srpskog jezika, poslanica DPS-a ocijenila je da ona otkriva političke namjere dijela vlasti, koje je povezala sa odnosom prema istorijskom i državnom identitetu Crne Gore.
„Peticija o kojoj pišem, otkriva pravi karakter vlasti ponikle iz crkvene kontrarevolucije. Crna Gora je obnovila državnost i na pragu je EU, a dio vlasti još sanja Podgoričku skupštinu. Na usnama Brisel, u srcu Zetska banovina. Zato kapelu Karađorđevića zovu Njegoševom, a slavu Tuđemila bi da izbrišu. Duklja im ruši tezu o srpskom karakteru Crne Gore“, ističe Vuković-Kuč.
Posebnu odgovornost u ovoj raspravi pripisala je potpredsjedniku Vlade Momi Koprivici, koji podržava inicijativu. Zamjerila mu je što se, kako tvrdi, poziva na istorijsku tradiciju i evropske vrijednosti, a ne objašnjava ustavne procedure potrebne za promjenu statusa jezika.
„Međutim, on se poziva na tradiciju i evropske vrijednosti, a u svojoj izjavi prećutkuje ustavne uslove za promjenu statusa jezika. Od magistra pravnih nauka očekuje se pravno obrazloženje, a od državnog funkcionera odgovornost za očekivanja koja stvara u javnosti“, poručila je.
Ona smatra da Koprivičina tvrdnja da srpski jezik nije uvezen ne odgovara na suštinu ustavnog pitanja, naglašavajući da građani koji govore srpskim jezikom nijesu manje ravnopravni, ali ni da crnogorski jezik ne može biti tretiran kao stranac u sopstvenoj državi.
„Njegovi govornici svoji su na svome, kao i svi građani Crne Gore. Ali ni crnogorski jezik nije podstanar u sopstvenoj državi. Njegov službeni status ne znači da su građani koji govore drugim jezicima manje ravnopravni, niti da je njihova kulturna baština manje vrijedna“, naglasila je.
Vuković-Kuč je ocijenila da pojedini predstavnici vlasti peticiju koriste i za popravljanje sopstvenih političkih pozicija, poručujući da se iza njihovih poteza krije borba za funkcije i privilegije.
„Oni koji su radi funkcija iznevjerili ideološke zavjete sada bi tuđim potpisima da ovjere sopstvenu dosljednost. Od ideologije ostala im je foteljologija. Građanima obećavaju preuređenje države, a među sobom uređuju raspored śedenja“, kazala je.
U nastavku je podsjetila da Ustav Crne Gore u članu 13 propisuje crnogorski jezik kao službeni, dok se za promjenu tog člana moraju ispuniti posebni uslovi predviđeni najvišim pravnim aktom.
„Do člana 15 ne stiže se prečicom tako što se preko člana 13 prebaci peticija. Mogu je uredno poravnati da se riječ ‘crnogorski’ i ne vidi. Kad je podignu, tamo će i dalje pisati: ‘Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik’. A ko želi da ta rečenica glasi drugačije, moraće da pročita Ustav i do člana 157“, poručila je.
Prema njenom tumačenju, za izmjenu člana 13 potrebna je podrška dvije trećine svih poslanika, a konačna odluka zavisi i od izjašnjavanja građana na državnom referendumu, na kojem bi promjenu moralo podržati najmanje tri petine ukupnog broja birača.
„Jednako je zaštićen i sam član 157, koji propisuje taj referendumski uslov. Ne može se političkom špekulacijom ukloniti brava koja državu štiti od partijske trgovine. Crna Gora, kojoj je državnost jednom ukinuta, ima razloga da temelje svojega suvereniteta čuva od prolaznih većina“, istakla je poslanica DPS-a.
Dodala je da niko ne osporava pravo na zagovaranje ustavnih promjena, ali da smatra politički neodgovornim stvaranje očekivanja da se status jezika može promijeniti samo peticijom, bez objašnjavanja ustavnih prepreka.
„Politički je mizerno građanima Crne Gore koji govore srpskim jezikom podgrijavati lažnu nadu da se peticijom može promijeniti njegov status, a prećutkivati uslove bez kojih je ta promjena neostvariva. Posebno kada to čini potpredśednik Vlade nadležan upravo za politički sistem. Njegova funkcija podrazumijeva obavezu da pravila objasni, a ne privilegiju da ih prećuti“, ističe.
Osvrnula se i na istorijske argumente u raspravi o jeziku, navodeći da oni ne mogu zamijeniti poštovanje važećeg ustavnog poretka.
„Dug prema tradiciji ne oslobađa obaveze prema ustavnom poretku. Ni pozivanje na Evropu ne daje partijskim zahtjevima snagu evropske pravne norme“, naglasila je.
Govoreći o kulturnom nasljeđu Crne Gore, Vuković-Kuč je istakla da ono obuhvata različita pisma, književnost i istorijske spomenike, te da ne može biti svedeno na jednu političku inicijativu.
„Naša jezička kuća ima i ćirilicu i latinicu. Njena kulturna memorija baštini Miroslavljevo jevanđelje i cetinjski Oktoih – rukopisno i štamparsko znamenje civilizacije kojoj pripadamo. U njoj žive Njegoševa sloboda, Ljubišino dostojanstvo, čojstvo Marka Miljanova, Lalićevu savjest i Zogovićev otpor poniženju. Ta kuća je prevelika da bi stala u partijsku peticiju“, kazala je.
Dodala je da očekuje da crnogorski jezik, nakon pristupanja Evropskoj uniji, dobije mjesto među zvaničnim jezicima evropskih institucija, što bi, prema njenim riječima, trebalo da bude zajednički razlog za ponos svim građanima.
Na kraju je ocijenila da protivljenje nezavisnoj Crnoj Gori stoji u pozadini dijela političkih inicijativa koje se odnose na jezik, zaključujući da država u evropske institucije treba da uđe sa svojim imenom i ustavnim identitetom.
„A ime njihove politike je – foteljoljublje prerušeno u jezikoljublje. Uvjerenja su žrtvovali za privilegije, a sada bi povjerenjem građana da plate sopstvenu nedosljednost“, zaključila je Vuković-Kuč.
👩🏻💼 @AVposlanica: Crnogorski je službeni jezik države koja pripada svima#DPSCG #AleksandraVukovićKuč #PolitikaCG #CrnaGora 🇲🇪 https://t.co/Gdf7gO04k5
— DPS – Crne Gore (@DPSCrneGore) November 18, 2026
Izvor: Analitika
Foto: Skupština CG_arhiva
