Ustavni sud Crne Gore, većinom glasova, ocijenio je da uslovljavanje boravka djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama sprovedenom obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu.
Zbog toga Sud nije prihvatio inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.
„Izuzetak je zakonom predviđen za djecu kod koje postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju“, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Sud je ocijenio da zaštita zdravlja djece i stanovništva predstavlja legitiman cilj zbog kojeg zakonodavac može propisati obaveznu vakcinaciju.
„Ta mjera štiti dijete koje prima vakcinu, ali i druge osobe koje mogu biti izložene zaraznim bolestima, naročito djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana“, navodi se u saopštenju.
Prilikom odlučivanja, Ustavni sud je imao u vidu podatke o niskom obuhvatu djece imunizacijom u Crnoj Gori i riziku od širenja zaraznih bolesti. Razmatrani su i efekti ranijih mjera, uključujući prekršajne sankcije, za koje je Sud ocijenio da nijesu dale odgovarajuće rezultate.
Na osnovu toga, Sud je zaključio da je zakonodavac imao relevantne razloge da, radi zaštite javnog zdravlja, vakcinaciju propiše kao uslov za boravak u predškolskoj ustanovi.
Ustavni sud je razmatrao i pitanje prava djeteta na predškolsko obrazovanje. U odluci je navedeno da predškolsko obrazovanje ima značaj za razvoj ličnosti, učenje i socijalizaciju, ali da ograničenje pristupa vrtiću zbog neispunjavanja zakonskog uslova ne zadire u samu suštinu prava na obrazovanje u mjeri koja bi bila nesrazmjerna cilju zaštite zdravlja.
Sud je, kako je saopšteno, prilikom procjene najboljeg interesa djeteta uzeo u obzir i pravo na zdravstvenu zaštitu, kao i interese druge djece koja borave u istoj ustanovi.
Posebna pažnja posvećena je djeci koja zbog trajne medicinske kontraindikacije ne mogu biti vakcinisana.
„Njihova mogućnost da bezbjednije borave u predškolskim ustanovama zavisi i od visokog obuhvata vakcinacijom ostale djece“, navodi se u odluci.
Ustavni sud je pritom napravio razliku između zakonske obaveze vakcinacije i prinudnog sprovođenja medicinskog zahvata.
„Osporene odredbe ne predviđaju fizičku prinudu da se dijete vakciniše; neispunjavanje obaveze ima posljedice koje su propisane zakonom“, saopšteno je.
Sud je ocijenio i da su obaveza vakcinacije i posljedice njenog neispunjavanja dovoljno određene da roditelji mogu znati šta se od njih zahtijeva, te nije našao da osporene odredbe predstavljaju diskriminaciju ili povredu jednakosti pred zakonom.
Ustavni sud je prilikom odlučivanja razmotrio navode podnosilaca inicijativa, dokumentaciju i izjašnjenja nadležnih organa, stavove sa javne rasprave, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava.
„Ocijenio je da je, u okolnostima razmatranog slučaja, postignuta pravična ravnoteža između prava djece na predškolsko obrazovanje i obaveze države da štiti zdravlje i život stanovništva“, navodi se u saopštenju.
Odluka se odnosi na ustavnost zakonskih odredaba, dok eventualna povreda prava načinom njihove primjene u pojedinačnom slučaju može biti predmet ustavnosudske kontrole po ustavnoj žalbi, nakon iscrpljivanja djelotvornih pravnih sredstava.
Odluka je donijeta većinom od pet prema dva glasa. Prethodni predlog sudije izvjestioca da se pokrene postupak ocjene ustavnosti nije dobio potrebnu većinu.
Različito izdvojeno mišljenje dale su predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko i sudija Faruk Resulbegović.
Armenko i Resulbegović smatraju da je osporenom normom narušeno jedinstvo pravnog poretka.
Oni ukazuju na odredbe Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, kojima je, kako navode, predviđeno da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje jednako dostupno svakom djetetu i da ne može biti neposredno ili posredno ograničeno po osnovu drugog ličnog svojstva ili okolnosti.
U izdvojenom mišljenju ukazuje se i na član 26 Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, kojim je propisano da djeca oboljela od zarazne bolesti ne mogu boraviti u ustanovi, dok se nakon ozdravljenja mogu vratiti uz odgovarajuću potvrdu ljekara.
Nasuprot tome, članom 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano je da je uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama sprovedena obavezna vakcinacija, osim kada postoji trajna medicinska kontraindikacija.
Armenko smatra da, iako postoji legitiman cilj zaštite javnog zdravlja, zakonodavac nije uspostavio pravičnu ravnotežu jer nije obezbijedio dostupnost predškolskog vaspitanja i obrazovanja svoj djeci.
Odluka Ustavnog suda biće, nakon što prođe Redakcionu komisiju, objavljena u „Službenom listu“ i na internet stranici Suda.
Izvor: Analitika
Foto: Unsplash