
Ni nakon više mjeseci nema zvaničnih informacija o tome gdje se nalaze bivša tužiteljka Lidija Mitrović i Miloš Medenica, sin nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda, niti o konkretnim koracima koje nadležni preduzimaju kako bi okončali postupke u vezi sa njihovom nedostupnošću.
Advokati upozoravaju da institucije moraju iskoristiti zakonske mehanizme kako bi spriječile eventualnu zastaru izvršenja kazni, jer bi u suprotnom, kako ocjenjuju, to ukazivalo na ozbiljne propuste i neefikasnost sistema.
Iako se radi o dva pravno različita slučaja, zajednički problem predstavlja činjenica da javnost nema podatke o trenutnom boravištu Mitrović i Medenice, kao ni o tome dokle su stigle aktivnosti nadležnih organa.
Advokat Saša Vujović objašnjava da Zakon o krivičnom postupku predviđa mogućnost suđenja u odsustvu kada postoje važni razlozi, uključujući situacije u kojima nije moguće obezbijediti prisustvo okrivljenog, bilo zbog bjekstva ili nemogućnosti izručenja.
„Zakon o krivičnom postupku u takvim situacijama propisuje mogućnost suđenja u odsustvu iz važnih razloga. Obično na predlog državnog tužioca sud donosi odluku da se, zbog nemogućnosti obezbjeđivanja prisustva okrivljenog iz različitih razloga, bilo zato što je u bjekstvu ili ako se zna gdje je, ali ne može da se izruči, može suditi u odsustvu“, objašnjava Vujović.
On navodi da okrivljeni, ukoliko bude osuđen u odsustvu, nakon što postane dostupan pravosudnim organima može zatražiti ponavljanje postupka, čime mu se garantuje mogućnost da učestvuje u suđenju.
“Presuda može biti pozitivna i negativna po okrivljenog. U slučaju da okrivljenog osude, a kasnije postane dostupan organima gonjenja, odnosno pojavi se radi izdržavanja kazne, on ima pravo da traži ponavljanje postupka zbog toga što nije mogao da učestvuje. Tako da u praksi postoji dovoljna zaštita interesa okrivljenog“, navodi Vujović.
Kao primjer situacije u kojoj je došlo do zastare nakon izricanja kazne, Vujović navodi slučaj Svetozara Marovića, postavljajući pitanje zbog čega nadležni nijesu obezbijedili njegovo izručenje radi izdržavanja zatvorske kazne.
„Zašto se u takvim situacijama dopustilo da ta kazna zastari, a da se ne izruči određeno lice radi izdržavanja kazne?“, pita Vujović.
Na moguće slabosti unutar institucija ukazuje i advokat Mladen Tomović. Prema njegovoj ocjeni, zastara i izbjegavanje izvršenja pravosnažnih kazni mogu biti posljedica narušenog integriteta državnih organa i neovlašćenog protoka informacija.
„Ukazuju na moguće propuste unutar samog sistema, odnosno na narušen integritet samih državnih organa i mogućnost curenja informacija iz samog sistema, koje kasnije koriste osuđena lica i zbog čega upravo dolazi do ovakvih situacija nedostupnosti osuđenih lica nadležnim organima i nemogućnosti izvršenja pravosnažno izrečenih kazni zatvora“, ističe Tomović.
Govoreći o tome kako spriječiti da se slučaj Marović ponovi, Tomović smatra da je potrebno ojačati integritet institucija i spriječiti da povjerljivi podaci dospiju do osoba koje bi ih mogle iskoristiti za izbjegavanje pravde.
„Smatram da je neophodno podići nivo integriteta državnih organa kako bi se preduprijedilo da informacije iz samog sistema mogu biti dostupne neovlašćenim licima, a da ta neovlašćena lica sjutra te podatke i informacije mogu koristiti u cilju izbjegavanja izvršenja krivičnih sankcija koje su im izrečene“, poručuje Tomović.
Sagovornici RTCG upozoravaju da slučajevi zastarevanja kazni za teška krivična djela, korupciju i zloupotrebu službenog položaja mogu dodatno narušiti povjerenje građana u pravosuđe, posebno kada se stvori utisak da pojedinci izbjegavaju odgovornost ili da institucije nijesu u stanju da sprovedu pravosnažne odluke.
Izvor: RTCG
Foto: Portal083
