Peticiju kojom se traži brisanje člana 61 Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta do sada je potpisalo 5.300 građana, a za dostizanje neophodnog broja od 6.000 potpisa potrebno je još 700, saopšteno je iz Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore.
Iz te organizacije ističu da sve veći broj građana koji podržavaju inicijativu pokazuje da zaštita ranije pravosnažno utvrđenog statusa osoba sa invaliditetom prevazilazi interese pojedinačnih udruženja i predstavlja pitanje od šireg društvenog značaja. Kako navode, riječ je o zaštiti vladavine prava, pravne sigurnosti, poštovanja konačnih odluka državnih organa i zakonito stečenih prava.
Peticijom se zahtijeva ukidanje člana 61 pomenutog zakona, kao i odgovarajuća izmjena člana 48d Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Cilj je, prema obrazloženju Saveza, da se sačuvaju ranije pravosnažno priznati statusi i prava koja iz njih proizlaze.
Iz Saveza očekuju da Skupština Crne Gore, nakon prikupljanja potrebnih potpisa i dostavljanja peticije, inicijativu razmotri po hitnoj proceduri i pokrene odgovarajuće zakonske izmjene. Naglašavaju da građani očekuju konkretan institucionalni odgovor, a ne samo formalno evidentiranje peticije.
Posebno su pozvali poslanike, nadležne institucije i premijera da se uključe u rješavanje ovog pitanja. Kao jedno od mogućih rješenja predlažu očuvanje pravnog dejstva ranije donesenih rješenja, bez obaveze da osobe sa invaliditetom ponovo prolaze postupak vještačenja kako bi zadržale već priznati status.
Iz Saveza objašnjavaju da član 61 predviđa obavezno ponovno vještačenje za osobe kojima su status invaliditeta, procenat invaliditeta, preostala radna sposobnost i mogućnost zaposlenja već utvrđeni prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju.
Prema toj zakonskoj odredbi, obuhvaćeni građani dužni su da u roku od tri godine od početka sprovođenja postupaka jedinstvenog vještačenja podnesu zahtjev za novu procjenu. Kada novo rješenje postane izvršno, ranije utvrđeni statusi i ocjene prestaju da važe, dok oni koji ne podnesu zahtjev u predviđenom roku gube prethodno priznati status po sili zakona.
U Savezu smatraju da se time ne uvodi samo nova metodologija za buduće postupke, već se ponovo otvara pravni položaj ljudi kojima je država već priznala određena prava pravosnažnim pojedinačnim rješenjima.
Dodatnu zabrinutost izaziva mogućnost da nova procjena dovede do drugačijeg procenta invaliditeta ili ocjene radne sposobnosti, iako se zdravstveno ili funkcionalno stanje osobe nije promijenilo. Takav ishod, upozoravaju, mogao bi uticati na ostvarivanje prava iz oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, korišćenje zakonskih mjera i podsticaja, kao i na pravnu i ekonomsku sigurnost.
„Gubitkom pravno priznatog statusa invaliditet ne nestaje, ali mogu nestati prava i podrška koji su sa tim statusom povezani“, navodi se u saopštenju.
Iz Saveza podsjećaju da pravosnažno rješenje ne bi smjelo da zavisi od svake naredne promjene metodologije, komisije ili zakonskog okvira. Svoje zahtjeve temelje na ustavnim načelima zakonitosti, pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom, zaštite zakonito stečenih prava i zabrane diskriminacije.
Ukazuju na članove 1, 147 i 68 Ustava Crne Gore, koji se odnose na vladavinu prava, povratno dejstvo propisa i posebnu zaštitu osoba sa invaliditetom. Takođe se pozivaju na praksu Ustavnog suda, uključujući odluku U-I br. 29/19, 27/20, 38/20 i 2/21 od 26. februara 2026. godine.
Kako ističu, reforma sistema vještačenja može biti u javnom interesu, ali to ne znači da zakonodavac može bez odgovarajućeg opravdanja i procjene srazmjernosti zadirati u ranije utvrđeni pravni položaj građana.
Posebno problematizuju činjenicu da se obaveza ponovnog vještačenja iz člana 61 odnosi na osobe kojima je status priznat prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, dok se ranije utvrđeni statusi prema drugim propisima ne podvrgavaju istom režimu.
„Zato se postavlja suštinsko pravno pitanje: zbog čega je obavezno ponovno vještačenje osoba kojima je država već pravosnažno utvrdila status neophodno i zašto se ciljevi reforme ne mogu ostvariti rješenjem koje ne ugrožava ranije stečena prava? Dodatno se otvara pitanje jednakosti pred zakonom, jer se obaveza iz člana 61 odnosi na osobe kojima je status utvrđen prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, dok se ranije utvrđeni statusi prema drugim propisima ne podvrgavaju istom režimu“, ističe se u saopštenju.
Iz Saveza poručuju da ne osporavaju potrebu za reformom sistema vještačenja, jedinstvenom metodologijom i unapređenjem prava osoba sa invaliditetom. Naprotiv, podržavaju promjene koje bi doprinijele kvalitetnijim i efikasnijim postupcima, ali smatraju da one ne smiju dovesti do obaveze da građani ponovo dokazuju status koji im je država već pravosnažno priznala.
Kao alternativu predlažu da se nova pravila primjenjuju na buduće postupke, dok bi osobe koje već imaju utvrđen status mogle dobrovoljno zatražiti novo vještačenje ukoliko procijene da bi im ono donijelo povoljniji položaj ili mogućnost ostvarivanja dodatnih prava.
U slučaju sumnje u zakonitost ranije donesenih pojedinačnih rješenja, smatraju da se ona moraju ispitivati u zakonom predviđenim postupcima i uz utvrđivanje eventualne individualne odgovornosti. Prema njihovom stavu, pojedinačne nepravilnosti ne mogu biti razlog da se svim osobama obuhvaćenim članom 61 nametne obavezno ponovno vještačenje.
Iz Saveza naglašavaju da je važno reagovati prije početka primjene novog sistema. Početak sprovođenja postupaka jedinstvenog vještačenja predviđen je za 1. decembar. To, kako pojašnjavaju, ne znači da će ranije utvrđeni statusi automatski prestati da važe tog dana, ali od početka novog sistema postaje aktuelan zakonski režim koji predviđa ponovno vještačenje i moguće posljedice po postojeća prava.
Podsjetili su i da su podnijeli inicijativu za sazivanje vanredne sjednice Savjeta za prava lica sa invaliditetom, kako bi se razmotrili ustavnopravni aspekti člana 61, njegove moguće posljedice i potreba za izmjenama zakona.
Na kraju su ponovo pozvali građane da podrže peticiju kako bi se što prije prikupilo preostalih 700 potpisa i inicijativa uputila Skupštini Crne Gore.
„Ovo nije zahtjev za zaustavljanje reforme sistema vještačenja invaliditeta. Ovo je zahtjev da se reforma sprovodi uz poštovanje Ustava Crne Gore, načela zakonitosti, pravne sigurnosti, jednakosti i zaštite zakonito stečenih prava. Reforma mora unaprijediti položaj osoba sa invaliditetom, a ne dovesti u pitanje status koji im je država već pravosnažno priznala“, poručuju iz Saveza.
Zaključuju da podrška reformi ne znači i prihvatanje rješenja kojima bi mogla biti ugrožena već stečena prava.
„Reforma da, član 61 ne! Pravosnažno mora značiti pravosnažno“, zaključili su iz Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore.
Peticija je dostupna na linku:
Foto: Savez udruženja paraplegičara Crne Gore