U Hercegovačkoj Gračanici na brdu Crkvina u Trebinju obilježeno je 25 godina od osvećenja hrama i prenosa zemnih ostataka pjesnika Jovana Dučića. Svetu liturgiju služili su Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i Mitropolit Dimitrije, zajedno sa brojnim sveštenstvom i narodom.
Mitropolit Joanikije poručio je da se danas obilježava četvrt vijeka od trenutka kada je „ispunjen amanet Jovana Dučića da se vrati svojoj Hercegovini“. Naglasio je da se Trebinje posebno poistovećuje sa pjesnikom, jer je „Dučić mnogo dao i svom gradu, i Hercegovini, i srpskom rodu“.
Podsjetio je na sve koji su učestvovali u tom velikom događaju – od Patrijarha Pavla i Vladike Atanasija do ktitora Branka Tupanjca. Hercegovačku Gračanicu opisao je kao jednu od najvažnijih svetinja podignutih u novije vrijeme, naglašavajući da „Dučić zasluženo počiva u hramu među svojim Hercegovcima“ zbog svoje religiozne poezije, patriotizma i umjetničke veličine.
Vladika je istakao da su Dučićevi poslednji dani u Americi bili ispunjeni tugom zbog stradanja njegovog naroda, zbog čega je nastala i potresna pjesma „Vrbas“. Kako je rekao, „što se više približavao kraju svog života, sve je više ljubio svoj narod i vjeru u Hrista“.
Mitropolit Joanikije postavio je i otvoreno pitanje: ako je ispunjen Dučićev amanet, zašto se još nije ispunio Njegošev?
„Zar je bilo lakše prenijeti Dučićeve kosti iz Amerike, nego vratiti Njegoševe u kapelu?“, upitao je, dodajući da sve više sazrijeva uvjerenje da će Crna Gora ipak ispuniti Njegoševu posljednju volju.
U završnoj besjedi poručio je da Hercegovina čuva zavjet Svetog Save i Svetog Vasilija, naglašavajući: „Vidimo kako narod pristupa svetom putiru – Hercegovina je sačuvala zavjet.“
Mitropolit Dimitrije u svojoj propovijedi govorio je o jevanđeljskoj priči o bezumnom bogatašu. Upozorio je da je čovjek sklon da zamijeni odnos sa Bogom materijalnim dobrima, ističući da je „bogaćenje Bogom“ cilj hrišćanskog života – kroz vjeru, ljubav i borbu za čisto srce.
Govoreći o Jovanou Dučiću, Mitropolit Dimitrije kazao je da se „Dučić pred kraj života pokazao kao Božiji čovjek, koga su boljeli svi rane njegovog naroda“. Istakao je da je upravo u najtežim trenucima za srpski narod pjesnik pokazao dubinu vjere i snagu duhovne povezanosti sa svojim rodom.
Današnja liturgija zaokružila je dvodnevno obilježavanje 25 godina od Dučićevog povratka u Trebinje, koje je počelo promocijom knjige „Dan kad se vratio Dučić“.
Izvor: Borba
Foto: Mitropolija
