Poljoprivreda u regijama Berana i Limske doline suočava se s neviđenom krizom, koju obilježava dramatičan pad cijena sijena koji ugrožava egzistenciju lokalnih poljoprivrednika i održivost tradicionalnih poljoprivrednih praksi.
Ove sezone, sijeno – osnovna hrana za stoku – dostiglo je najnižu tržišnu vrijednost u novijoj istoriji. Bale, svaka teška približno 18 kilograma, sada se prodaju za samo jedan euro po komadu, što je u oštroj suprotnosti s troškovima i naporima potrebnim za proizvodnju sijena prije samo nekoliko godina.
Vesko Davidović, stanovnik sela Šekular, izrazio je svoju zabrinutost i zapažanja o teškoj situaciji. Podijelio je da se njegov komšija, suočen s neodrživim izborom prodaje sijena po tako minimalnim cijenama ili rizika od još većih gubitaka, odlučio donirati velike količine sijena komšijama ili u dobrotvorne svrhe, umjesto da prihvati sitan prihod.
“Humanije je pokloniti ga nego prodati za euro”, primijetio je, naglašavajući moralnu dilemu s kojom se suočavaju mnogi poljoprivrednici kada njihov naporan rad donosi tako minimalne prinose. Trenutno je tržište zasićeno ponudama sijena po cijeni od jednog eura po bali, a čak i visokokvalitetno, pažljivo balirano sijeno postiže cijenu od samo oko jedan i po eura po bali. Ova situacija naglašava ekonomske poteškoće koje pogađaju poljoprivredni sektor regije.
Teška situacija je posebno izražena u području Gornjih Sela u blizini planine Bjelasice, gdje je obilna žetva sijena ove godine rezultirala prevelikom ponudom koja više nema tržište. Lokalni stanovnici i poljoprivrednici imaju obilje stočne hrane koja, zbog nedostatka kupaca ili čak besplatnih korisnika, rizikuje da propadne. Raković, iskusni lokalni poljoprivrednik i posmatrač regionalnih trendova,objasnio je da je broj stoke u pet sela u tom području naglo opao. Nekada uspješna stada su se smanjila, što je višak sijena učinilo nepotrebnim, a napor košnje i baliranja ekonomski neopravdanim.
Prema Rakoviću, troškovi proizvodnje sijena su značajni. Procjenjuje da samo košenje može koštati i do 1,50 eura po aru – površini ekvivalentnoj 100 kvadratnih metara – uzimajući u obzir radnu snagu, opremu i gorivo. Baliranje dodaje dodatni trošak od otprilike 80 centi po bali, ne uključujući troškove pokrivanja sijena, pripreme za skladištenje i transporta do pijaca ili skladišta. Kada su cijene koje plaćaju kupci tako niske, ovi troškovi guraju aktivnost u područje neprofitabilnosti, prisiljavajući poljoprivrednike da donose teške odluke o tome hoće li žeti ili ostaviti svoja polja nepokošena.
Osim ekonomskih izazova, Raković je istakao demografske i društvene faktore koji pogoršavaju krizu. Regija je doživjela stalan pad broja mlađeg stanovništva, od kojih su mnogi migrirali u urbane centre ili inostranstvo u potrazi za boljim prilikama. Oni koji ostaju su uglavnom stariji, često invalidi ili ovisni o socijalnim beneficijama, što smanjuje njihovu motivaciju i sposobnost da se bave radno intenzivnim poljoprivrednim aktivnostima. Pad broja aktivnih poljoprivrednika i stoke dodatno smanjuje potražnju za sijenom, održavajući ciklus ekonomskog pada i depopulacije.
Selo Lubnica, nekada istaknuto središte poljoprivredne aktivnosti u Beranama, primjer je ovih trendova. Danas ima samo 52 domaćinstva koja ostaju aktivna tokom cijele godine. Tokom ljetnih mjeseci mnoge kuće stoje napuštene, a stanovnici se odlučuju da ostanu kraće ili privremeno odu. Ova sezonska fluktuacija odražava stagnaciju lokalnih ekonomija i eroziju tradicionalnih ruralnih načina života.
Izvor: RTCG
Foto: Pixabay
