Jutro nakon duge noći ne mora nužno značiti borbu sa kafom i koncentracijom za radnim stolom. U Njemačkoj, zemlji poznatoj po precizno uređenom sistemu rada i strogo definisanim pravilima, pitanje bolovanja ne zavisi od toga kako je zaposleni proveo prethodno veče, već od jednog ključnog kriterijuma – njegove sposobnosti da radi.
Osnovno načelo njemačkog radnog prava glasi: presudno je da li je zaposleni sposoban da obavlja svoje radne obaveze. Upravo ta logika posljednjih godina privlači pažnju javnosti, naročito kada se u kontekstu bolovanja pomene mamurluk.
Njemački sistem bolovanja zasniva se na medicinskoj procjeni radne sposobnosti, a ne na moralnoj odgovornosti zaposlenog. Prema važećim propisima, svaki radnik koji zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da obavlja svoj posao ima pravo na bolovanje, pod uslovom da to stanje potvrdi ljekar. Poslodavac je obaviješten isključivo o trajanju odsustva, dok dijagnoza i uzrok zdravstvenih tegoba ostaju zaštićeni kao lični podaci.
Ovakav pristup našao se u fokusu javnosti nakon presude Regionalnog suda u Frankfurtu iz 2019. godine, u kojoj je navedeno da se mamurluk može smatrati privremenim poremećajem normalnog fizičkog stanja organizma. Iako je ta odluka donesena u okviru potrošačkog prava, odnosno u vezi sa reklamiranjem proizvoda protiv mamurluka, ona je otvorila širu raspravu o pravnom tumačenju ovog stanja, uključujući i njegov odnos prema radnim obavezama.
Njemačko zakonodavstvo ne prepoznaje mamurluk kao poseban ili automatski osnov za bolovanje. Umjesto toga, zakon jasno propisuje da je odlučujuće pitanje da li je zaposleni objektivno nesposoban za rad. Ukoliko simptomi poput jake glavobolje, mučnine, vrtoglavice ili smanjene koncentracije onemogućavaju bezbjedno i efikasno obavljanje posla, ljekar može izdati potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, takozvanu Krankschreibung.
Kada je takva potvrda izdata, poslodavac je dužan da je prihvati. Zaposleni nije u obavezi da objašnjava razloge svog zdravstvenog stanja, niti poslodavac ima pravo da traži medicinske detalje. Time se sistem svjesno udaljava od procjene krivice i fokusira isključivo na funkcionalnu sposobnost radnika.
Važno je naglasiti da se bolovanje ne izdaje automatski. Ljekarska procjena vrši se individualno u svakom slučaju, a blaži simptomi koji ne utiču značajno na radnu sposobnost neće nužno dovesti do otvaranja bolovanja. Sama činjenica da su tegobe nastale usljed konzumiranja alkohola nije ni dovoljan ni presudan kriterijum.
Zaposleni u Njemačkoj imaju pravo na punu isplatu zarade tokom prvih šest nedjelja bolovanja, pod uslovom da je ono medicinski opravdano. Nakon tog perioda, naknadu preuzima zdravstveno osiguranje. Poslodavci, s druge strane, mogu osporiti bolovanje samo u izuzetnim slučajevima i kroz strogo propisane zakonske procedure.
U praksi to znači da mamurluk može, ali ne mora biti razlog za ostanak kod kuće. Sve zavisi od konkretnog zdravstvenog stanja tog dana i stručne procjene ljekara. Njemački pravni sistem time šalje jasnu poruku: radni odnos se ne zasniva na moralnim sudovima, već na procjeni da li zaposleni može da radi bez rizika po sebe, kolege i radni proces.
Izvor: Adria
Foto: Pixabay
